Navika

Vrijeme liječi svaku ranu

Vrijeme ne znači ništa

Kad jednom imaš svijet na dlanu

Poslije tog sve je ista zabluda

Zauvijek ja, zauvijek ti, ljubavi sluge

Znaju da ova noć nije noć k'o sve druge

Al' navikla sam živjeti tako

I što bi sada mijenjala

Jer to je samo navika, samo navika, da zatvaram oči

I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći

Ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka

I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla

Nisam se makla

Nisam se makla

Malo tog u riječi stane, zato daj, ne govori

Ravnodušan ton u glasu skriva tugu što gori

U nama

Zauvijek ja, zauvijek ti, ljubavi sluge

Znaju da (znaju da, a-a-a)ova noć nije noć k'o sve druge

Al' navikla sam živjeti tako

I što bi sada mijenjala

(Navika)

Jer to je samo navika, samo navika, da zatvaram oči

I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći

Oh, ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka

I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla

Oh-oh-oh (navika, samo navika, da zatvaram oči) oh-oh-yeah

I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći

Jer to navika, samo navika, da zatvaram oči

I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći

Navika, navika, navika

(I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći)

Oh, ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka

I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla

Nisam se makla

Nisam se makla