Drvo

Tijelo zemlji nek je zrno

Duša preseli u drvo

U tišinu svojih godova

Kao paučina ispletena

Sva su lica, sva imena

Samo svjetla noćnih bordova

Mogu biti bor na vjetru

Sam u mraku, sam na svjetlu

Drvo u tišini šume

Jer me šume sve razume

Mogu biti to što jesam

Zabludama svojim tesan

Živo drvo ispod kore

Čekam ruke da me stvore

Da bi bio veslo broda

Spokojan kraj divljih voda

Šibice što noću vide

Bijeli štap što zna gdje ide

Biti jedna od dasaka

Koja oda hod koraka

Odškrinuta vrata sobe

Puštam svjetlo što te zove k meni...

Pusti ljubav da prolista

Na koncu čista

Ko sunca kap

Pusti Bože da je slavim

U te ruke stavim

Dušu za kraj

Kad me vrate zemlji crnoj

Duša preseli u drvo

U tišinu svojih godova

U tom času pomirenja

Sve su krivnje, poniženja

Samo jeka iz dalekih rovova

Već sam bio trn u oku

Tvrdi štap o desnom boku

Već sam bio stup od srama

Što na vijeke mora s nama

Već sam bio kundak puške

Gurnute u ruke muške

Oštar iver ispod kože

Napravi me boljim Bože

Daj da budem dom za ptice

Svoga neba prognanice

Neba što u nama diše

I od ljudi pravi kiše

Daj da budem okvir slika

Od svih mojih saputnika

Slika što na grudi stišćem

Sušte kao suvo lišće

A na slici moja mati

Mlađa no je mogu znati

Još je dijete što prkosi

Dok u sebi dijete nosi

Jedna slika oca moga

U samoću urasloga

Što na pozdrav diže ruku

Šalje njemu oporuku

Meni...

Slika mene, na dnu šume

Djeca pale stare gume

Plamen što se nebu penje

Mjesto čuvat će za mene

Mjesto gdje je šapat krila

Noćnih ptica i leptira

Ptica koja gradu gnijezda

Duši starijoj od zvijezda

Tu su ispred kuće moje

Ta što kuca znamo ko je

Ja sam zemlja

Duh je ptica

Ja sam zemlja

Duh je ptica

Samo Božja pozajmica

Meni

Pusti ljubav da prolista

Na koncu čista

Ko sunca kap

Pusti Bože da je slavim

U te ruke stavim

Dušu za kraj